Od FIFA-e i NBA 2K-a, preko Partizana i Zero Tenacityja, do trenerske uloge u Orion Wanderersima i hrvatskoj Counter-Strike reprezentaciji. Dominik Gulić prošao je zanimljiv put kroz nekoliko esports naslova, a danas ima jasnu viziju: podići hrvatsku esports scenu na još višu razinu.

Put prema profesionalnom esportu rijetko je pravocrtan, a karijera Dominika Gulića odličan je primjer toga. Ljubav prema videoigrama započela je još u osnovnoj školi, uz Counter-Strike, nastavila se kroz FIFA-u i natjecateljski Pro Clubs, a potom ga odvela u svijet NBA 2K esporta, gdje je nosio dresove organizacija poput Partizana i Zero Tenacityja.

Ipak, igrački dio karijere nije bio kraj njegove esports priče. Nakon iskustva na međunarodnoj sceni, Gulić je odlučio napraviti novi korak i posvetiti se trenerskom poslu. Danas obnaša ulogu glavnog trenera mađarske organizacije Orion Wanderers, a svoje iskustvo prenosi i na hrvatsku Counter-Strike reprezentaciju, s kojom želi ostvariti značajne rezultate na natjecanjima poput Esports World Cupa i IESF-a.

U razgovoru za naš portal otkrio nam je kako je izgledao njegov put od igrača do trenera, što je naučio tijekom nastupa za velike regionalne organizacije, kakve ambicije ima s Orion Wanderersima i hrvatskom reprezentacijom te zašto vjeruje da Hrvatska može postati ozbiljno ime na međunarodnoj esports sceni.

Od Counter-Strikea do profesionalnog NBA 2K igrača

Tvoj esports put započeo je još u osnovnoj školi, a danas si trener na međunarodnoj sceni. Kako je sve počelo i kada si shvatio da se od igranja možeš profesionalno baviti esportom?

Moja ljubav prema videoigrama započela je još u osnovnoj školi. Posebno se sjećam odlazaka kod susjeda, gdje bih provodio vrijeme gledajući ga kako igra tada najnoviju igru, CS.

Ubrzo sam i sam počeo igrati Counter-Strike gotovo svakodnevno, sve dok mi se računalo nije pokvarilo nakon Nuke Remake updatea.

Jedino što mi je preostalo bio je PlayStation, pa sam počeo igrati FIFA-u 15. Upravo je tada započeo moj put prema esportu. Počeo sam se natjecati u Pro Clubsu za službene esports ekipe poput Trabzonspor Esportsa, Fantastic Esportsa i Dinamo Esportsa.

Tijekom tog razdoblja upoznao sam bivšeg igrača Dinama Tomislava Krizmanića, koji me kasnije nagovorio da 2022. godine pokušam igrati NBA 2K. Od tog trenutka počela se odvijati vrlo slična priča kao i s FIFA-om.

Nakon nekog vremena jednostavno sam izgubio želju za igranjem NBA 2K-a jer sam shvatio da se na samoj esports sceni ništa ne mijenja niti pomiče naprijed. Nakon što mi je istekao ugovor sa Zero Tenacityjem, više nisam imao motivacije nastaviti se time baviti.

U međuvremenu sam ponovno počeo pratiti onog malog Gulezija, koji je oduvijek imao posebnu ljubav prema Counter-Strikeu. Tada sam odlučio vratiti se nečemu što sam volio još od samih početaka. Želio sam ponovno pronaći onaj žar, motivaciju i energiju za nešto što me ispunjava, nešto u čemu uživam i što istinski volim.

Partizan i Zero Tenacity, škola profesionalnog esporta

Igrao si za organizacije poput Partizana i Zero Tenacityja. Koliko su ti ta iskustva pomogla u razvoju kao igrača, ali i u razumijevanju profesionalnog esporta iz perspektive trenera?

Kada sam dobio poziv da se pridružim Partizanu, naravno, nisam ga mogao odbiti. Svi moji prijatelji dobili su priliku za napredak i mogućnost da zajedno izgradimo nešto posebno i ostvarimo zajedničke ciljeve. Zbog toga sam otputovao u Beograd i potpisao ugovor s njima. Samo iskustvo i cijeli taj doživljaj bili su fenomenalni.

Upravo sam tada počeo shvaćati ozbiljnost i odgovornost koje dolaze s ulogom profesionalnog esports igrača. To više nije bilo samo igranje videoigara ili paljenje PlayStationa kada ti se prohtije. Shvatio sam da iza svega postoji čitava struktura u kojoj svaki pojedinac mora dati svoj doprinos kako bi se ostvarili željeni rezultati.

Nakon potpisivanja ugovora postao sam svjestan da su drugi ljudi prepoznali moj rad, trud i vrijeme koje sam godinama ulagao u igranje. To mi je pokazalo da se sav taj trud isplatio i dalo mi dodatnu motivaciju da nastavim napredovati i pokušam ostvariti još više u svijetu esporta.

Također sam shvatio da se uspjeh ne temelji samo na pet igrača koji se nalaze na terenu. Iza svakog igrača stoji čitav sustav ljudi koji svakodnevno rade, ulažu svoje vrijeme i trud te zajedničkim snagama guraju organizaciju prema uspjehu.

Orion Wanderers i ambicije na međunarodnoj sceni

Nakon igračke karijere preuzeo si ulogu glavnog trenera Orion Wanderersa. Kako je došlo do suradnje, kakvi su ciljevi organizacije i koliko je zahtjevno konkurirati na međunarodnoj sceni?

Nakon IESF-a, na kojem sam nastupao za hrvatsku reprezentaciju, dobio sam poziv mađarske organizacije Orion Wanderers da im se pridružim u ulozi glavnog trenera (Head Coacha). Naravno, prihvatio sam taj izazov, što je ujedno značilo da moram završiti svoju natjecateljsku esports karijeru u NBA 2K-u kako bih mogao otvoriti novo poglavlje svoje esports karijere.

S ekipom smo nastupili u kvalifikacijama za Esports World Cup (EWC), gdje nam je Mario pomogao kao zamjenski igrač (stand-in). Nakon toga sudjelovali smo i na turniru Roman Imperium u Portugalu, na kojem se, nažalost, nismo najbolje predstavili.

Trenutačno smo u potrazi za kvalitetnijim i motiviranijim igračima koji će odgovarati našim ambicijama i viziji ekipe. Kao glavni trener, velik dio vremena posvećujem individualnom napretku igrača, ali i razvoju ekipe kao cjeline.

Moj posao obuhvaća sve, od pripreme anti-strategija i detaljne analize demo snimki s konkretnom svrhom, do pronalaženja rješenja za probleme koji se pojavljuju tijekom igre. Jednako mi je važno osigurati da svi igrači budu na istoj valnoj duljini, s jasnim planom, zajedničkim ciljem i odgovarajućom energijom tijekom meča.

Naši ciljevi su jasni: želimo ostvarivati kvalitetne rezultate na Tier 2 sceni, prikupljati što više VRS bodova i s vremenom stvoriti priliku za iskorak prema Tier 1 sceni.

Trenutačno smo ponovno u procesu izgradnje sustava, pronalaska pravih igrača i stvaranja kvalitetne ekipe koja će dugoročno moći konkurirati na sve višoj razini.

Hrvatska reprezentacija, više od samog rezultata

Uz klupske obveze, dio si i hrvatske reprezentacije na natjecanjima poput EWC-a i IESF-a. Što ti osobno znači predstavljati Hrvatsku i kakve ambicije imaš s nacionalnom selekcijom?

Naravno, velika mi je čast i zadovoljstvo biti dio hrvatske reprezentacije. Posebno me veseli vidjeti nove igrače na kvalifikacijama koji imaju želju za napretkom i daljnjim razvojem svojih karijera. Smatram da je upravo pružanje prilike novim, ambicioznim igračima jedan od najvažnijih koraka prema stvaranju kvalitetnije budućnosti hrvatskog esporta.

Što se tiče hrvatske reprezentacije, imam velike ambicije. Želim da svake godine napravimo korak naprijed, približimo se još boljim rezultatima i pokažemo cijeloj CS zajednici da Hrvatska može konkurirati na ozbiljnoj međunarodnoj razini.

Vjerujem da je cijela ova priča zapravo započela prije dvije godine, kada su hrvatsku reprezentaciju predstavljali pojedinci čiji su nastupi i postupci ostavili negativan dojam na hrvatsku CS scenu. Oduvijek sam vjerovao da Hrvatska može puno više i da je došlo vrijeme za promjene, novu energiju i priliku za neke druge, kvalitetnije i ambicioznije ljude koji će svojim radom, zalaganjem i rezultatima pokazati da hrvatska reprezentacija može izgledati puno bolje.

Moj cilj nije samo ostvariti dobar rezultat, već izgraditi reprezentaciju na koju ćemo svi moći biti ponosni.

Od eFIBA-e do reprezentativnog dresa

Bio si i kapetan službene esports ekipe Hrvatskog košarkaškog saveza. Koliko se vođenje ekipe u virtualnoj košarci razlikuje od klasične košarke i što ti je ostalo u posebnom sjećanju iz tog razdoblja?

Jako dobro pitanje, pogotovo kada govorimo o razlikama između virtualne i stvarne košarke.

Iskreno, kada biste pogledali jednu četvrtinu NBA 2K-a i usporedili je sa stvarnom košarkom, shvatili biste da te dvije igre zapravo nemaju mnogo sličnosti. NBA 2K iznimno je brza igra koja zahtijeva maksimalnu koncentraciju, preciznost i donošenje odluka u djeliću sekunde. Ponekad vam i manje od pola sekunde može odlučiti hoćete li pobijediti ili izgubiti.

Upravo zbog toga smatram da je eFIBA trenutačno jedno od najvažnijih natjecanja na kojem se svaki igrač želi dokazati i na kojem najveća imena NBA 2K scene imaju priliku pokazati svoje sposobnosti na najvišoj razini.

Posebno sam ponosan na činjenicu da smo Hrvatsku uspjeli dovesti među najbolje reprezentacije. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće bez podrške Hrvatskog košarkaškog saveza i mojih suigrača koji su zajedno sa mnom bili dio tog putovanja. Iznimno sam ponosan što jedna tako mala zemlja poput Hrvatske uvijek uspije pronaći svoje mjesto među velikanima NBA 2K scene.

Sam osjećaj predstavljanja vlastite države, podizanja hrvatske zastave i pojavljivanja na službenim društvenim mrežama natjecanja nešto je posebno. Dobiti službeni reprezentativni dres, kakav nose i profesionalni igrači, trenutak je koji ću uvijek pamtiti.

I danas, svaki put kada pogledam taj dres, prisjetim se svih lijepih trenutaka koje sam doživio predstavljajući Hrvatsku. Tada me emocije ponovno preplave, a ponos zbog svega što smo ostvarili postane još veći.

Trenerski posao iza kulisa: mentalna snaga kao ključ uspjeha

Koliko se razlikuje priprema profesionalnog NBA 2K igrača od pripreme Counter-Strike ekipe? Na čemu najviše radiš s igračima i koliko je važna mentalna priprema?

Kao trener u CS-u, apsolutno sve navedeno prolazim s igračima i pripremam ih za nadolazeće turnire. Dok sam se u NBA 2K-u više fokusirao na podizanje mentalne spremnosti svoje ekipe, uz detaljnu analizu protivnika, pravilno postavljanje obrane i precizno određivanje trenutka za slipanje iza bloka (screena), uloga trenera u CS-u obuhvaća još širi spektar priprema.

Iskreno, mentalna pripremljenost uvijek mi je bila najvažnija. U NBA 2K-u nema vremena za predah, nema stajanja i odlaska po čašu vode. Moraš biti maksimalno koncentriran od prve do posljednje sekunde.

Jako sam zadovoljan smjerom u kojem se moja karijera razvijala i svime što sam dosad postigao. Međutim, iskreno ću vam reći da nikada nisam bio ovoliko motiviran dokazati sebi i drugima koliko mogu napraviti i što sve želim ostvariti u CS-u.

U FIFA-i i NBA 2K-u ostvario sam odlične rezultate, ali čvrsto vjerujem da uz kvalitetan rad, pravu okolinu i ljude koji dijele istu viziju mogu doći do samog vrha i u Counter-Strikeu.

Budućnost hrvatskog esporta i nova generacija igrača

Kako vidiš budućnost NBA 2K esporta u Europi i regiji? Što bi se trebalo promijeniti kako bi Hrvatska nastavila razvijati svoje mjesto na međunarodnoj sceni?

Moja je želja da se pojave novi momci koji imaju jednaku želju i motivaciju kakvu smo mi imali prošle godine. Iskreno, želim im biti podrška i motivacija na njihovu daljnjem NBA 2K putu.

Trenutačno su moje oči usmjerene prema momčadi Orion Wanderers i hrvatskoj reprezentaciji, s kojom nas očekuju nastupi na EWC-u i IESF-u iduće godine. Želja mi je da i neki novi igrači osjete ljubav, ponos i emocije koje donosi igranje za svoju domovinu i predstavljanje Hrvatske na međunarodnoj sceni.

Preda mnom je velik posao, kako na klupskoj razini tako i u reprezentaciji. Jedno vam mogu obećati: uvijek ću dati sve od sebe, motivirati ljude i pružiti im sve što im je potrebno kako bismo zajedno podigli hrvatsku esports zajednicu na još višu razinu.

Pozivam sve igrače koji imaju ambiciju, želju za napretkom i ponos prema predstavljanju Hrvatske da se uključe, pokažu što mogu i postanu dio ove priče. Vrijeme je da zajedno stvorimo novu generaciju koja će dostojno predstavljati Hrvatsku, pomaknuti granice i dokazati da i naša mala zemlja može biti velika na svjetskoj esports sceni.

Nova poglavlja tek dolaze

Dominikov put pokazuje koliko esports karijera može biti nepredvidiva. Od prvih koraka uz Counter-Strike, preko FIFA-e i NBA 2K-a, do međunarodnih organizacija i trenerske uloge, svaka etapa donijela mu je nova iskustva koja danas pokušava prenijeti na igrače s kojima radi.

Iako je već ostvario značajne rezultate u različitim naslovima, čini se da njegove najveće ambicije tek dolaze. Orion Wanderers predstavlja novi klupski izazov, dok hrvatska reprezentacija ostaje projekt kojem želi posvetiti posebnu pažnju.

Njegova poruka hrvatskim igračima prilično je jasna: prilike postoje, ali za ozbiljan iskorak potrebni su rad, ambicija, zajedništvo i ljudi koji su spremni graditi nešto dugoročno.