Kako izgleda odlazak na jedan od najvećih esport događaja u godini?
Isplati li se potrošiti novac na put, smještaj i karte za takvo nešto? Jesu li se moja očekivanja ispunila odlaskom na ovaj event? Potrudit ću se ovdje dati odgovor na što više takvih pitanja kroz vlastito iskustvo.
Kako je došlo do odlaska na Major?
Peti je mjesec, A1 Adria League Weekly je u punom zamahu, a sve oči svjetske CS scene uprte su u nadolazeći BLAST.tv Austin Major. Skrolajući jednu večer internetom, a potom i HLTV web-stranicom, naletim na vijest da će se drugi Major 2025. godine održati u Budimpešti tijekom studenog i prosinca. Kao i nadolazeći Major, imat će četiri faze i sve će se igrati pred publikom uživo. Prve tri faze održavat će se u MTK SportPark areni, a playoffsi u MVM Domeu.
Bez puno razmišljanja shvatim kako je ovo jedna od vrlo rijetkih prilika kada se veliki CS event odvija praktički u „susjedstvu“, za razliku od Austina, Kopenhagena ili Šangaja, i kupim karte za polufinala i finale.
Fast-forward do prosinca
Playoffsi su se igrali kroz četiri dana. Četvrtfinala su se igrala u četvrtak i petak (11. i 12. prosinca), polufinala u subotu, 13. prosinca, a finale 14. prosinca. Prijatelj i ja krenuli smo u četvrtak poslijepodne iz Splita prema Zagrebu, a u petak nastavili putovanje prema Budimpešti. Sveukupno je putovanje trajalo 7–8 sati vožnje, uz pauze.
Već tada smo znali da će prvi polufinalni susret biti između Vitalitya i Spirita, da će se Zywoo i donk tamo imati svoj okršaj te da će taj rezultat uvelike utjecati na nagradu za igrača godine.
Šetajući gradom i obilazeći znamenitosti, pratili smo rezultate preostala dva četvrtfinala (FaZe – MOUZ i NaVi – FURIA). FaZe je u dvije mape devastirao MOUZ i torzsziju, koji je igrao pred domaćom publikom, dok je NaVi tek na trećoj mapi pronašao prolaz u polufinale. Kao navijaču FaZea, to su bile odlične vijesti jer uopće nisam očekivao da će proći u treću fazu turnira, a kamoli u top 4.
Dojmovi u areni
U subotu smo došli do MVM Domea, gdje su se igrali playoffsi, oko 14 sati. Bilo je puno ljudi, a vrata su se otvorila u 14:30, dok je security postupno puštao ljude unutra. Nakon prolaska kroz detektore metala i sigurnosnu provjeru, prijatelj i ja ušli smo u naš sektor i sjeli na mjesta koja su bila u kutu arene, ali bliže dužoj strani, pa smo imali vrlo dobar pogled na gotovo sve. Jedina mana bila je to što nismo bili pokraj hodnika kojim igrači izlaze, nego na suprotnoj strani, no osim toga sve je bilo vidljivo i pristupačno oku. Jedina bolja opcija bila bi sjesti nekoliko redova niže kako bismo bili bliže događanjima.
Iako smo došli dosta rano, arena se ubrzo napunila i svih dvadeset tisuća sjedala bilo je ispunjeno ljubiteljima CS-a koji su došli iz svih krajeva svijeta gledati svoje najdraže igrače na posljednjem eventu godine.
Uzimajući u obzir da je esport još uvijek rijedak u svakodnevnom životu u usporedbi s nogometom, rukometom ili košarkom, biti okružen tolikim brojem ljudi koji dijele istu strast prema esportu iznimno je osvježavajuć i zapanjujuć osjećaj. Upoznali smo nekoliko ljudi i, iako su neki bili navijači NaVija koji je igrao protiv FaZea, većini je najbitnije bilo da mečevi budu uzbudljivi, napeti i da publika bude brutalna.
Nakon nekoliko sati čekanja, show je napokon krenuo i igrači su ubrzo izašli na pozornicu. Announcer eventa, James Banks, bio je odličan u podizanju atmosfere i pripremanju publike za doživljaj. Nakon map picka i nekoliko komentara kapetana, mečevi su započeli.
Publika je definitivno naginjala pobjedi Vitalitya, iako je Spirit imao i svoje obožavatelje. Bilo je odlično prvi put pratiti event uživo, navijati zajedno s publikom i biti dio cijelog doživljaja. Toplo preporučujem svakome tko još nije bio na takvom eventu da ode ako ima priliku, bilo da se radi o LoL-u, CS-u ili nekom drugom esportu.
U dvije mape Vitality je izbacio Spirit, donk je ostao bez Majora, a Vitality je nastavio svoj put prema back-to-back Major tituli. Prije drugog polufinala Banks je testirao publiku kako bi vidio tko navija za koga. Bilo je navijača NaVija, ali ostatak arene je doslovno vrištao za FaZe. Možda zbog internacionalnog rostera FaZea, možda zbog blizine država iz kojih dolaze igrači, a možda zbog njihovog miracle runa na ovom Majoru koji nitko nije očekivao, pa čak ni najbolji analitičari i komentatori.
Nakon prve mape (13-5 za NaVi na Ancientu) i početka druge (Nuke), teško se mogao zamisliti scenarij u kojem FaZe odnosi pobjedu. Ipak, kroz nekoliko brutalnih playeva i individualnih performansi, FaZe je dobio Nuke 13-11 i Inferno 13-8 te prošao u finale.
Najtužniji dio večeri bio je povratak u hotel, koji se pretvorio u šetnju od pet kilometara jer nijedan Uber nije bio dostupan (začudo). Sveukupno smo u areni bili od 14 sati do ponoći.
Vrijeme za finale
Sljedeći dan održali su se showmatch i finale. Showmatch je bio zanimljiv, ali svi smo isčekivali okršaj FaZea i Vitalitya. Na prvoj mapi (Nuke) FaZe je briljirao, dok je Vitality jedva hvatao konce događanja. Nakon 19 rundi FaZe odnosi pobjedu s 13-6. To je vjerojatno bio najveseliji trenutak za FaZe navijače te večeri, jer je Vitality u iduće tri mape potpuno dominirao, a FaZe je u njima osvojio svega 14 rundi.
Iako mi je bilo žao što su izgubili od Vitalitya, puno mi je draže bilo to što sam bio dio fantastične publike i navijao za svoju najdražu momčad. U tom trenutku shvatio sam da se svaka potrošena lipa isplatila.
Sve skupa?
Prednosti:
Publika brutalna, mečevi odlični i sva očekivanja s CS strane ispunjena. Iako sam imao određene sumnje zbog organizacije StarLaddera (koji je prvog dana bio prozvan “StartLater” zbog kašnjenja), sve mane bile su zasjenjene odličnim trenucima i uspomenama — barem iz mog kuta.
Mane:
Premium i standardna sjedala u areni nisu bila pravilno objašnjena, odvojena ni zaštićena. Security u areni uopće nije mario za to tko gdje sjedi, ulazi ili izlazi. Zbog toga mi je bilo drago što nisam potrošio dodatni novac na premium sjedala, jer je očito postojala mogućnost da ih ionako izgubim. Osim toga, iz nekog razloga security nije dopuštao snimanje i fotografiranje mobitelima u areni, što mi je bilo apsurdno. Unos hrane i pića nije bio dopušten, pa smo se snalazili na food courtovima oko arene, koji jesu skuplji, ali kvalitetom ipak nisu bili loši.
Zaključak:
Još jednom, toplo preporučujem svima da, ako dobiju priliku, odu na ovakav event. Možda bih nakon nekog drugog eventa promijenio mišljenje, ali zasad smatram da su svi potrošeni novci opravdani i da će mi ovo iskustvo ostati u sjećanju do kraja života.
