U esport industriji se otvara sve više mogućnosti za zaposlenje. Sjajan uvid u to ima Zvonimir “Professeur” Burazin, koji je nedavno postao Head of Operations portala HLTV.org. I jedan od najvećih portala u esportu nedavno je zapošljavao. Nažalost, posao nije dobio nitko iz naše regije. Zašto je to tako i kako si domaća ekipa može poboljšati šanse za posao u globalnim esport kompanijama?

Prije nego se sa Zvonimirom više posvetimo temi o zapošljavanju u globalnim esport kompanijama, ukratko ću vam predstaviti LEVEL+ kolumnu koju ćete moći čitati jednom tjedno na adria.gg portalu. Moje ime je Luka “level” Marušić i radim kao freelancer za CR4ZY na poziciji Head of Content. Okosnica mog angažmana u domaćem esportu dugo je godina bilo pisanje i uređivanje portala (Gamer.hr, Index.hr, CSadria.org, Adria.gg). Posljednjih godinu i pol dana proveo sam radeći sadržaj za CR4ZY na globalnim esport projektima, no u zadnje vrijeme mi je jako nedostajalo pisanje i tako smo došli do prve LEVEL+ kolumne! Pratite adria.gg stranicu srijedom u večernjem terminu i čitajte novitete iz svijeta domaćeg i regionalnog esporta. Komentirajte, kritizirajte, šaljite sugestije i naravno – čitajte!

Professeur o iskustvu rada i zapošljavanja u esportu

Slijedom nedavnih promjena na HLTV.org, Zvonimir “Professeur” Burazin je unaprijeđen s pozicije senior writer na poziciju Head of Operations. Između ostalog, sudjeluje i na prijavama i razgovorima za posao. Portal za koji radi, nedavno je zaposlio četiri nova writera. Među njima nema nikoga iz regije. Kako mi je Zvone rekao, prijava iz regije je bilo nešto, ali premalo. Kako potaknuti mlade iz regije da se više prijavljuju na takve poslove? Koji su najčešći nedostaci u njihovim prijavama? Kako si mogu značajno popraviti šanse za takve poslove?

Sa Zvonom sam imao priliku prvi put raditi na gamer.hr portalu. Iako se čini kao da je od tada prošla cijela vječnost, zapravo je prošlo pet godina. U međuvremenu smo zajedno kroz CS Adriu (današnju Esport Adriu) odradili više projekata. Promijenili smo i poslove. I dalje se, nažalost, ubrajamo u malobrojne Hrvate koji rade i žive isključivo od esporta. Zvone je u posljednjih pet godina od dolaska na HLTV.org kao junior writer postao Head of Operations. Veliki je to i brz napredak čak i u mladoj progresivnoj industriji u razvoju.

S kakvim si se ti očekivanjima prijavio za posao na HLTV-u prije pet godina?

“Nisam imao velika očekivanja. Prijavio sam se jer sam završio faks i tražio sam posao, prijavljivao sam se i na druge poslove u esportu, ali nitko mi nije odgovorio. Upravo zato sam imao još manja očekivanja od HLTV-a. Izletio mi je oglas na Twitteru, napisao sam motivacijsko pismo, CV sam već imao i prijavio se. Odgovor sam dobio kroz dva dana i zadatak da napišem testni članak. Moram priznat da sam to brzinski odradio, sjećam se, bio sam negdje na Žnjanu i pio kavu, nisam baš previše znojio oko toga. Ali nedavno sam ponovo pogledao svoje motivacijsko pismo i iskreno, bilo je brutalno. Nijedno motivacijsko pismo koje sam dobio u našem zadnjem krugu nije bilo tako dobro. Al dobro, možda sam pristran.”

Jedno od čestih pitanja na razgovorima za posao je: “Gdje se vidite za pet godina?” Jesi li se ti vidio tu gdje si sada kada si tek počinjao?

“Tada definitivno nisam očekivao da će mi to postati stalni posao. Te 2016. nije bilo sigurnosti i dugotrajnosti u esportu, u svakom slučaju puno manje nego sad. Krenuo sam raditi nešto što volim. Plaća na početku nije bila nešto, a razmišljao sam kako ću s vremenom ipak pronaći posao u IT industriji. Na početku sam se još prijavljivao za druge poslove, čak sam skoro i prihvatio posao u Zagrebu, ali se to na kraju izjalovilo. Nastavio sam raditi na HLTV-u, dobio priliku pokrivati TWC u Beogradu i nakon toga razgovarao s nadređenima da bih to volio raditi to full time – i uzeli su me. Gdje sam se vidio za pet godina? Možda kao trener neke ekipe ili komentator, ali nikako ovdje gdje sam sad.”

Koje su glavne karakteristike koje vi tražite kod kandidata prilikom zapošljavanja?

“Samostalnost. Mislim da je to glavna karakteristika koju tražimo za HLTV, ali da je jedna od najpoželjnijih i u esportu općenito. To se vidi kroz samu prijavu i prijašnje iskustvo. Primjerice testni post, netko će napraviti minimum što se traži, dok će netko otići korak dalje i potruditi se više oko detalja. Osoba koja će sama napraviti bolje i više nego što se minimalno traži ima dosta potencijala da se uklopi u firmu. Ne želimo imati tvornički pristup u kojem dodjeljujemo zadatke i oni se samo odrade. Želimo da potencijalni kandidati preuzmu inicijativu, a to posebno vrijedi za posao writera koji mora imati osjećaj za pronaći dobru priču.”

Koje su najčešći nedostaci kod prijava za posao koje vam stižu? Na čemu bi, po tebi, kandidati najviše morali poraditi?

“Polovica ljudi otpadne zbog lošeg engleskog, druga polovica zbog užasnih prijava. Mislim, nije toliko teško, guglaš što ti treba kako bi se prijavio sat vremena i to je to, naučiš sve. Što se tiče engleskog, imaš jako puno vremena za napisati prijavu, motivacijsko pismo, testni post, pa je svejedno napisano loše i još na lošem engleskom. Ne tražimo izvorne govornike, ali engleski mora biti ok, pogotovo za writera. A uostalom postoji toliko spell-check toolova da se u ovakvim okolnostima osnovne greške jednostavno ne toleriraju.”

“Za prijavu smo tražili tri stvari: CV, motivacijsko pismo i testni članak. Dobrom dijelu prijava je nešto od to troje nedostajalo. Pošalju motivacijsko pismo dva puta, ali bez CV-ja. Ili testnog članka nema. Često su i motivacijska pisma problem. Nikome se ne da čitati par strana teksta, kako je HLTV.org najbolji portal na svijetu ili nekakvu patetiku – treba odmah prijeći na stvar. Naravno, na kraju se gleda i kvaliteta samog kandidata koja je vidljiva iz prijave: relevantno prijašnje iskustvo, engleski, reference. Dosta ljudi koje smo nedavno zaposlili su imali dobre reference i neko iskustvo pisanja, ili na nekom drugom mediju ili na vlastitom blogu. Vlastiti blog posebno cijenim jer se po tome vidi da osoba ima potrebu pisati i kad to nije plaćeno.”

Smatraš li pisanje na regionalnim portalima relevantnim iskustvom?

“Smatram to plusom. Čak i ako ne znaš regionalni jezik, uz pomoć Google Translatea možeš vidjeti kakva je struktura članka, iz toga se da dosta toga iščitati. Svima onima koji primarno pišu na svom jeziku savjetujem da uz to napišu i nešto na engleskom. Kada sam se prijavljivao za HLTV imao sam 500 članaka napisanih na hrvatskom, ali i pet na engleskom. Tih pet je pokazalo da mi je engleski ok, a ovih 500 predanost i potencijal.”

Malo ljudi zna, ali ti si zapravo izvorni govornik engleskog s obzirom na to da si dio djetinjstva proveo u Kanadi. Koliko ti je to pomoglo?

“Pa sigurno je dosta pomoglo. Ali ima i onih kojima engleski nije prvi jezik, kao što je Striker, koji su dosta koristili engleski i danas ga odlično znaju.”

Zašto se malo ljudi iz regije prijavljuje na poslove u globalnom esportu?

“To je dosta teško pitanje. Ljudi se moraju odlučiti što ih zanima i profilirati se. Ne treba biti jako uska specijalizacija. Fokusirati se na nekoliko srodnih područja, a ne da rade šest različitih nepovezanih stvari: social, servere, marketing i adminanje. Dobro je pronaći nekog mentora, iako je dosta teško očekivati da će netko uložiti vlastito vrijeme u tebe, i mjesto na kojem možeš stjecati iskustvo, kao što je Esport Adria. Izraditi portfolio i učiti što više o tome s čime se želiš baviti.”

“Na kraju dana, uvijek treba imati spreman CV i motivacijsko pismo. Složi to odmah! Onda ih samo nadopunjavaš kako vrijeme prolazi jer nikad ne znaš kad će se pojaviti oglas za posao. Dogodit će se da će se prilika ukazati, a ti nisi spreman, nemaš CV ni motivacijsko pismo, a uz njih imaš još 100 obveza na grbači. Uz to, pobrini se da ljudi za tebe znaju. Budi aktivan na Twitteru i kad se prijaviš za neki posao već ćeš bit “na radaru”, ili barem negdje u podsvijesti.”

“Također, što se tiče CV-ja, to je nešto čime se ljudi previše opterećuju. CV po meni najmanje bitan i služi kao podrška za ostatak prijave, i treba ga prilagoditi za posao za koji se prijavljuješ. Imao sam jedan CV za poslove u IT-ju, a drugi za poslove u esportu. Motivacijsko pismo je po meni najvažnije, zatim testni post (ili portfolio) te na kraju CV. Koliko god da impresivan bio, sam životopis ti neće osigurati posao. U CV-ju se vidi da si radio društvene mreže godinu dana, ali ne i što si konkretno radio i koliko je to bilo uspješno.”

Najlakše je vidjeti benefite posla u globalnoj esport industriji. Putovanja, evente, plaće… Što je po tebi najveća zabluda većine kod posla u esportu?

“Imam osjećaj kao da se većina pogubi na junior pozicijama, prije nego što do tih stvari koje si naveo dođe. Dosta ljudi pogazi stres. U mom poslu tempo ne diktiraš uvijek ti. Nekad nešto i pogrešno napraviš pa publika reagira negativno na društvenim mrežama i u komentarima. Neke to pojede prije nego dođu na senior pozicije. Nema tu strah da će nešto pogriješiti i da će to vidjeti tisuće ljudi. Nekad se to dogodi, a nekad ljudi samo ne vole što napišeš pa krenu negativni komentari, od publike ili od igrača, s tim se treba znati nositi. Neke to pojede prije nego dođu na senior pozicije. A i za malo ostvarenije, i tu ima odricanja, nema ureda i rada od 9:00 do 17:00. Tempo posla ne biraš ti, breaking news se pokriva kad god se dogodi, nekad putuješ na event gdje se igra od 10 ujutro do 4 (isto ujutro). Nakon 3 sata spavanja si nazad u areni. Na kraju dana, moraš se stalno boriti, gristi, učiti i napredovati jer stagnacija nije dobra. Postane dosadno, a kako to može biti dobro za bilo koga?”

Danas je jednostavnije do posla u esportu nego što je bilo ikad prije. Neće dugo biti takva situacija jer je i konkurencija sve veća. Lakše je utoliko jer sada postoje već utabane staze i iskustvo ljudi koji rade na izvršnim pozicijama u esportu. Bi li Mateo Kovačić ikada zaigrao za Real Madrid da u njemu dirigentsku palicu nije držao Luka Modrić? Ne možemo znati, ali ovako mu je sigurno bilo lakše to postići. Budite spremeni i prijavljujte se jer i odbijenica je iskustvo pomoću kojeg ćete rasti.