Saša “Paradox” Stanišić dio je hrvatske scene od samih početaka, a u zadnje vrijeme ističe se okupljanjem mladih, neiskusnih igrača i uklapanjem istih u svoj sustav igre. Paradoxove spore terorističke strane dobro se nose s prosječnim PUG stilom, a donose i rezultate veće od onog što se očekuje od njegovih ekipa kada ih pogledamo na papiru.

Popričali smo sa Sašom da saznamo malo više o njemu i njegovoj novopokrenutoj CS:GO akademiji (za upite se javite na Facebook):

Većini regionalne scene već si dobro poznat, na sceni si od samog početka CS:GO-a, bio si u dosta domaćih top timova i igrao uz brojne veterane regionalne scene. Možeš li nam reći nešto o sebi izvan same igre? Kako je sve to počelo i kako se nosiš s obvezama izvan same igre?

Pozdrav ljudi, imam 28 godina sad ću 29, po zanimanju sam kuhar i radim u hotelu. Prije početka bavljenja CS-om igrao sam nogomet. Počeo sam igrati CS jer sam završio na operacijskom stolu puknućem par mišića (aduktora i donjeg djela trbušnog zida). Pozvali su me prijatelji koji su bili u timu u to vrijeme i igrali popularne igrice kao Quake, WoW itd..Svidjelo mi se i od tad ne poznajem ništa drugo što me ispunjava isto kao nogomet, a organiziram se dan prije ili više dana unaprijed, ovisno o tome kad radim i koliko imam slobodnog vremena.

Regionalna CS:GO scena nije u najboljem stanju, prema mnogima nedostaje više natjecanja kako bi scena bila više kompativna, što bi omogućilo razvoj same scene. Što misliš o trenutnom stanju regionalne CS:GO scene i što bi po tebi pridonijelo razvoju iste na našim prostorima?

Mislim da treba biti više kvalitetnih LAN-ova u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori jer imamo jako puno potencijala što se tiče igrača. Mladi igrači moraju shvatiti gledajući turnire i pro igrače kako se igra CS, moraju igrati s ljudima, pokušavati osnovati timove i kad dođe kriza ne raspasti se (kad praccas nije bitno pobijediti nego smanjivati greške i svoju igru dovoditi do savršenstva). Mislim da Srbi rade dobar posao kao uvijek što se tiče CS-a, ostali zaostaju jako puno, ali smatram da bi dvi, tri kvalitetna turnira godišnje diglo igru na neki nivo jer bi se imalo zašto boriti i trenirati. Što se tiče Hrvatske mislim da trebamo počet iz početka i graditi temelje od dna, a ne letjeti po zraku kad nemamo zašto. Opet napominjem trebaju turniri, lige i kvalitetni kupovi, da ti mladi ljudi imaju zašto igrati i da se ima zašto opstati u timu.

Svijet polako prihvaća e-sport kao ozbiljan način natjecanja između ljudi. Na koji način gledaš e-sport obzirom da se sportom baviš duže nego virtualnim natjecanjem?

Prevelika je razlika između sporta i e-sporta iz razloga što postoji velika razlika u samoj pripremi kako fizičkoj tako i psihičkoj. U samom sportu ti treba fizička sprema i težak rad izvan kuće, dok si ovdje kod kuće i sjediš u stolici. Naravno da neko ne misli da je lako sjediti satima i biti fokusiran na ono što bi trebao raditi..(zato sad sve više e-sport igrača ide po teretanama, trčanju i sličnim aktivnostima da bi se ispuhali i ostali u formi i fokusu). Velika je razlika između sportova, na što mislim da e-sport više ovisi o muscle memory, refleksima i koncentraciji očiju nego kod drugih sportova. E-sport je već sad globalan, rast će još više jer ima još mjesta gdje je to teško razviti, ali kad i ta mjesta prihvate, dosegnut će svoj maksimum.

Već duže vrijeme pomažeš mladim igračima kako bi brže napredovali i na vrijeme naučili određene aspekte igre. Koja je tvoja vizija pomaganja mladim i neiskusnim igračima i zašto tako nešto ne rade ostali igrači koji su u poziciji da mogu svoje znanje prenijeti dalje?

Pomažem mladim igračima jer sam vidio da imaju talenta, ali i da neke stvari ne razumiju i gube svoj talent u glupostima, umjesto da ga razvijaju i trude se dosegnuti svoj maksimum. Oduvijek sam volio pomagati bilo to izvan igre ili u igri, jednostavan sam takav čovjek. Što se tiče ostalih iskusnijih igrača, ne znam zašto ne pomažu, možda nemaju vremena, a možda nemaju želje za tim da pomažu nekome. Ima dosta mladih ljudi koji te slušaju, ali to isto ne žele i primijeniti u svoju igri jer misle da su popili svu pamet svijeta i da je njihova vizija igre prava. Ja ću se uvijek truditi pomoći bilo kome, tko me god želi saslušati i to što kažem želi prebaciti u svoju igru da bi bio bolji. Želim mlade naučiti neke stvari i izvan same igre poput kako biti kulturni, kako pričati jedan s drugim ili kako biti odgovoran kroz svoj život. Svoje znanje prenosim jer mislim da ako ja naučim nekog, taj drugi će uspjeti vidjeti greške drugoga i ukazati mu ih te tako ljudi neće biti u zabludi da znaju igrat CS.

Nedavno si odlučio pokrenuti CS:GO akademiju. Koji je glavni cilj projekta? Imaš li nekakav posebni plan za akademiju i što će polaznici moći naučiti? Planiraš li još nekakav projekt nakon akademije?

Akademiju sam odlučio pokrenuti jer nemam ozbiljan tim, niti ozbiljnih igrača s kojima se može nešto složiti, da ne govorim o prihodima s kojima neko može živjeti. Napravio sam nekih jedanaest točaka koje ću proći s tim mladim igračima kao satove učenja, a iza toga mislim s njima odigrati par mečeva ili pogledati njihove demoe da vidim jesu li usavršili i shvatili o čemu sam pričao, a iza toga mi se mogu uvijek obratiti za savjet ako im nešto zatreba. Želim da se akademija proširi na još ljudi (kojima je stalo do projekta), da pokušamo napraviti nešto što će razviti CS i od čega ćemo možda zarađivati za život. Volio bih sudjelovati na nekim LAN-ovima kao organizator i savjetnik, što bi bilo dobro za sam LAN i za hrvatski community. Cilj mi je da svi mladi igrači shvate kako CS funkcionira osim aima i trčanja po mapi, da tu ima još puno stvari koji se moraju uključiti u igru.

U usporedbi naše regije i ostatka Europe dosta zaostajemo unutar same igre. Što je potrebno napraviti da bismo plasirali timove u Europu?

Pa prije svega mislim da nam treba jako puno timova koji se neće raspadati u tjedan dana, nego da se treba raditi pola godine, godinu da bi se nešto pokazalo. Da bi se uspjelo doći do Europe treba se nadmetati po manjim turnirima (ESL, FACEIT, ESEA, StarLadder, CEVO). Da vas neko vidi treba se pokušati probijati do semi-pro timova za pracc i čekati svojih 5 minuta. To sve treba raditi svakim danom, imati isti cilj i naporno raditi. Rekli su mušketiri jednom “svi za jednog jedan za sve”, kad takve ljude nađete možete napredovati kao pojedinac i kao tim.

Možeš li za kraj dati pokoji savjet kojeg bi se svaki igrač trebao pridržavati?

Za kraj bih samo rekao da naporan rad bilo individualni ili timski može vas dovest do vašeg cilja. Kvalitetna priprema bi trebala biti: prije igranja nekog meča igranje DM-a, Aim mapa, a poslije gledanje demoa (vašeg, da vidite gdje ste pogriješili, da bi smanjili greške). Ako ste mlad igrač i početnik, odlučite se za jednu rolu u igri i pogledajte različite demoe od različitih igraća koji igraju istu rolu kao vi, da biste shvatili različita razmišljanja i stilove igre. Budite uporni i nemojte odustati, ali nemojte zanemariti obitelj društvo i zapustiti školu. Želim vam puno sreće i nadam se da se vidimo preko nišana.

Želimo sreću Paradoxu u njegovim planovima i napominjemo da se svi mladi igrači željni učenja jave na njegov Facebook profil.