Nagradni fondovi esport natjecanja rastu iz godine u godinu. Broje se u stotinama tisuća ili čak milijunima dolara. Neki ga pripisuju igračima, dok drugi smatraju da nagradni fondovi idu organizacijama. No što je zapravo istina?

Prije nego se više posvetimo temi kome idu nagradni fondovi u esportu, ukratko ću vam predstaviti LEVEL+ kolumnu koju ćete moći čitati jednom tjedno na adria.gg portalu. Moje ime je Luka “level” Marušić i radim kao freelancer za CR4ZY na poziciji Head of Content. Okosnica mog angažmana u domaćem esportu dugo je godina bilo pisanje i uređivanje portala (Gamer.hr, Index.hr, CSadria.org, Adria.gg). Posljednjih godinu i pol dana proveo sam radeći sadržaj za CR4ZY na globalnim esport projektima, no u zadnje vrijeme mi je jako nedostajalo pisanje i tako smo došli do prve LEVEL+ kolumne! Pratite adria.gg stranicu srijedom u večernjem terminu i čitajte novitete iz svijeta domaćeg i regionalnog esporta. Komentirajte, kritizirajte, šaljite sugestije i naravno – čitajte!

Najuspješnije esport organizacije na svijetu mogu uprihoditi milijune od nagradnih fondova godišnje zahvaljujući uspjesima svojih timova. Međutim, najveći broj tih organizacija negativno posluje. Tok novca od nagradnih fondova u esportu za širu je javnost obavijen velom tajne. Statističke stranice koje se često koriste kao izvor podataka esportsearnings.com daju samo okvirnu sliku, ali često i krivu.

Gdje na kraju odlaze ti silni milijuni koji se dijele na esport natjecanjima i kako to zapravo izgleda u praksi? U ovoj ćemo se kolumni baviti isključivo vrhunskim esportom. Kako je to često slučaj, na nižim razinama esporta sve je moguće i pravila nema.

Nagradni fond dobivaju i igrači i organizacija

Prihodi su rijetkost u esportu. S obzirom na to da se esport organizacije evaluiraju i dalje 10 do 15 puta više nego što godišnje uprihode, cilj svake organizacije je povećati prihode. Time se automatski povećava i vrijednost same organizacije, lakše se privlače investitori i investicije se dobivaju po povoljnijim uvjetima. Ni za najbolje timove na svijetu nagradni fondovi nisu siguran izvor prihoda. Svaki poslovni model koji podrazumijeva osvajanje određene sume novaca na natjecanjima je iskonski pogrešan. Bez obzira na kvalitetu tima ili igrača, nema garancija da će prihoda od nagradnih fondova biti.

Kada tim neke esport organizacije na natjecanju osvoji novčanu nagradu ona se isplaćuje organizaciji, koja ga potom prosljeđuje igračima. Rok za isplatu nagradnih fondova esport natjecanja je najčešće 90 dana. Postotak koji dobivaju igrači, u kojem omjeru i roku od organizacije definirani su ugovorom. Rok za isplatu nagradnih fondova igračima od strane organizacije varira, ali opet najčešće govorimo o 90 dana. Takva praksa u esportu i spor tok novca često zna predstavljati problem. Naravno, postoje organizacije i organizatori natjecanja koji novac isplaćuju u značajno kraćem roku i takve prakse, poput one Esport Adrije, treba cijeniti. Rokovi, doduše, ne postoje bez veze. Takva praksa s odgodom plaćanja preuzeta je iz drugih industrija i obično oni koji isplate vrše unutar 30 ili 60 dana rade to od vlastitog kapitala. U prijevodu, daju vlastiti novac i namiruju se kada svoje ispoštuju ostali sudionici.

Organizator ovisi o partnerima i sponzorima, koji najčešće osiguravaju nagradni fond. Kako i partneri i sponzori često svoje financijske obaveze podmiruju u određenom roku, a ne unaprijed, to čine i organizatori pa i same organizacije. Bilo bi idealno kada bi se ti rokovi smanjili, ali nerealno je očekivati da će se to dogoditi u skorije vrijeme.

Da sumiramo; Organizator natjecanja novčanu nagradnu isplaćuje organizaciji. Najčešće u roku od 90 dana. Zatim organizacija, najčešće u istom roku od primitka novčane nagrade, istu isplaćuje igračima. U kojem postotku i omjeru definirano je ugovorima.

Koliko nagradnog fonda ostaje organizaciji, a koliko ide igračima?

Esport organizacija ne može računati na prihod od osvojenih nagradnih fondova. Kada neki tim osvoji novčanu nagradnu, organizacija je ta kojoj se isplaćuje i samim time ulazi u prihode organizacije. Kako sam ranije napomenuo, to je od iznimne važnosti organizaciji. Između ostaloga, organizatorima je lakše i praktičnije isplaćivati nagradne fondove poslovnim subjektima i organizacijama nego svakom igraču pojedinačno.

Jedan od najčešćih načina raspodjele nagradnog fonda je onaj u kojem svakom igraču i organizaciji pripada 15 posto dok trener dobiva 10 posto.

Zamjena, u slučaju da postoji, dobiva dio nagradnog fonda samo ako sudjeluje u određenom natjecanju. Dakle organizacija od ukupnog osvojenog nagradnog fonda dobiva 15 posto, dok 85 posto dobiva tim. Postotak koji dobivaju igrači može varirati, ali najčešće ne varira značajno. Kako prihod od nagradnih fondova nije siguran organizaciji, tako nije siguran niti timu. Organizacija je ta koja svojim igračima osigurava sigurne prihode, odnosno plaću. Postoje varijante u kojima organizacija može uzeti veći postotak nagradnog fonda. Primjerice da igrači dobiju po 10 posto, trener pet, pri čemu organizaciji ostaje 45 posto. Međutim, u tom slučaju igrači imaju veće plaće.

Treba uzeti u obzir i kako nisu svi esportovi jednaki po pitanju nagradnih fondova. Primjerice, u Doti 2 mogući nagradni fondovi su značajno veći nego u League of Legendsu. S druge strane, franšizirane esport lige u LoL-u garantiraju igračima veće plaće i bolje uvijete.

Osvoji li tim esport organizacije milijun dolara, svaki će igrač dobiti 150 tisuća dolara, isto toliko će ostati i organizaciji, dok će trener dobiti 100 tisuća. Sama organizacija pisat će prihod od milijun dolara te rashod od 850 tisuća, što će utjecati na njenu vrijednost. Sve obaveze bi trebale biti podmirene u roku od najviše 180 dana, ako su sve strane ispoštovale rokove. Nažalost, povremeno i dalje svjedočimo kako to nije uvijek slučaj.

Novac je važan, ali ne i presudan, faktor

Oni igrači koji u esport ulaze radi novca, često i vrlo lako mogu ostati bez motiva. Što nakon osvojene određene sume koja garantira lagodan život? Suosnivač i zvijezda tima OG, Johan “N0tail” Sundstein, ukupno je od nagradnih fondova osvojio gotovo sedam milijuna dolara. Ako je glavni motiv za natjecanje novac, on ga više ne bi trebao imati.

Možemo se složiti kako većina igrača igra kako bi postali ili dokazali da su najbolji, pobijedili i uživali u ponosu i prestižu koje pobjeda nosi. Ipak, nagradni fond može biti snažan dodatan motiv. Zato većina nagradnog fonda pripada i treba pripadati igračima. Koliko god željeli ne ispasti “materijalisti”. Novac pruža određenu slobodu i sigurnost, ali i nagradu za postignuti uspjeh. Osim prihoda, na esport organizaciji je da na krilima dobrih rezultata unaprijedi svoje poslovanje kroz prisutnost u medijima, veću vidljivost, sponzore, partnere i investitore. To nije nimalo lak zadatak.

Andy “Reginald” Dinh, osnivač, izvršni direktor i vlasnik američkog Team SoloMida, prije nego što je League of Legends Championship Series postao franšizirana liga, govorio o tome kako je sve sjajno dok si na vrhu. Serijom lošijih rezultata ili ispadanjem iz najvišeg ranga natjecanja odlaze i sponzori, partneri, investitori, a kakvo god smanjenje rashoda bilo, ne može pratiti takav gubitak prihoda. Zato franšizirane lige, o kojima sam pisao u jednoj od prošlih kolumni, omogućavaju organizacijama dugoročnije planiranje te bolji pristup prema partnerima i sponzorima pa i investitorima, jer je natjecanje u najvišem rangu zagarantirano. Ispadanja nema. Negativna strana toga je nedostatak motivacije organizacija za rast i napredak jer za loš rad i loše rezultate neće biti kažnjene ili ispasti iz lige. Čitaj Excel u LEC-u.

Nagradni fondovi su važan faktor u ekosustavu svakog esporta

Dota 2 poznata je po visokim nagradnim fondovima. Ne govorimo samo o The Internationalu, na čijem će se 10. izdanju podijeliti više od 40 milijuna dolara, već i o cijelom Dota Pro Circuitu. Serija Minor ($300k) i Major ($1M) turnira bogato nagrađuje najbolje timove. Problem je što, bez obzira na ogromnu količinu nagradnih fondova u sezoni, pristup istom imaju samo najbolji timovi na svijetu, odnosno njih vrlo malo. Tako razlika između plasmana u doigravanje ili na sami turnir, o kojem može odlučivati jedna serija mečeva, može značiti raspad ili nastavak rada nekog tima ili manje organizacije. Kvalitetnijom distribucijom te količine novca mogla bi se revitalizirati čitava scena. I sam Valve je krenuo u tom smjeru, ali planove je prekinula pandemija koronavirusa. Kako god bilo, za veliki pad Dota 2 scene, rekao bih čak u svakom pogledu, zaslužan je jedino i isključivo Valve.

U CS:GO-u ima pregršt turnira i natjecanja, iako nema pet Major turnira s milijunskim nagradnim fondom godišnje, sustav je puno zdraviji i dinamičniji. Druga je krajnost pak League of Legends u kojem se o nagradnim fondovima praktički i ne govori.

Za usporedbu ćemo uzeti najuspješnije timove iz tri najpopularnija esporta te usporediti njihove prihode od osvojenih nagradnih fondova.

G2 Esports je u 2019. godini osvojio LEC Spring ($80k), LEC Summer ($80k) te Mid-Season Invitational ($100k). Na Worldsu su iste godine bili drugi što im je donijelo oko 300 tisuća dolara. Prvo je mjesto pripalo FPX-u, a time i 834 tisuće dolara. Dakle, G2 Esports je na četiri natjecanja osvojio tri prva mjesta, jedno drugo i 560 tisuća dolara. FPX, s trećim mjestom u LPL Springu, te osvajanjem LPL Summera i Worldsa, uprihodio je tek 1,14 milijuna dolara.

Vici Gaming, najuspješniji tim u DPC sezoni 2018.-2019. s osvojena tri turnira (StraLadder ImbaTV Dota 2 Minor S1, DreamLeague Season 11 i EPICENTER Major 2019) te različitim plasmanima na još sedam turnira osvojio je ukupno 2,15 milijuna dolara. Dakle, četiri puta više od G2 Esportsa. Polovina tog iznosa dolazi od 5.-6. mjesta na The Internationalu, koji je osvojio OG zajedno s 15,6 milijuna dolara.

Astralis je u 2019. bio najbolja CS:GO ekipa na svijetu. Dominaciju započetu sredinom 2018. nastavili su i u narednoj godini osvajajući oba Major turnira: IEM XIII – Katowice Major 2019 te StarLadder Berlin Major 2019. Tome su dodali još četiri osvojena turnira te visoke plasmane na brojnim drugim turnirima. Osvojili su ukupno 2,16 milijuna dolara na gotovo 20 natjecanja. Usporedbe radi, Team Liquid koji je također imao izvanrednu 2019. te osvojio milijun dolara vrijedan Intel Grand Slam u istoj je godini uprihodio nezamjetno više, oko 2,24 milijuna.

Pogledajmo usporedbu ekipa i esportova. Brojke su preuzete s Liquipedie i sličnih stranice i uzmite ih samo kao pokazatelj.

Visoki nagradni fondovi čine natjecanja zanimljivijima, kao što su turniri dinamičniji format od liga. Riot Games potpuno upravlja najvišom razinom League of Legends esporta pa je godina podijeljena u dvije sezone i dva međunarodna natjecanja. U Doti 2 pak postoji ranije spomenuti DPC, serija od 10 turnira, Major i Minor kategorije, kojima se osvajaju bodovi za plasman na The International, ali i drugi manji i veći turniri koji nisu dio DPC-a. U CS:GO-u te godine imali smo drugu sezonu Intel Grand Slama i dva Major turnira. Za osvajanje milijun dolara bilo je potrebno osvojiti četiri od 10 najvećih turnira u organizaciji ESL-a i DreamHack Mastersa. To je pošlo za rukom Liquidu, iako je Astralis uzeo oba Major turnira te godine.

Svaki sustav ima svoje prednosti i mane. Kako bi sudili koji je uspješniji zašto trebali bismo uzeti puno više faktora u obzir od broja turnira i nagradnih fondova, a to bi trebala biti kolumna za sebe.

Podatke s interneta, otkud god oni dolazili, o osvojenim nagradnim fondovima tako uzimajte s malo zadrške. Koristite ih okvirno, a ne kao činjenice.