Prva polovica 2026. nije donijela jedan veliki poslovni preokret u esportu. Donijela je četiri procesa koji se događaju istodobno: koncentraciju kapitala, skuplju borbu organizatora turnira, djelomično otvaranje profesionalnih liga i jačanje reprezentativnih natjecanja. Zajedno mijenjaju tko financira esport, tko kontrolira put do najvećih turnira i gdje se u cijeloj priči otvara prostor za lokalne scene.
Pregled se oslanja na analizu poslovnih promjena u prvoj polovici 2026. koju je objavio Esports Charts, uz službene objave organizatora i izdavača. Ovo nisu četiri odvojene vijesti. Svaka od njih pokazuje da se esport sve manje može promatrati samo kroz rezultate, prijenose i nagradne fondove.
1. Saudijski kapital više nije vezan samo uz jedan veliki turnir
Saudijska ulaganja već su nekoliko godina vidljiva kroz ESL FACEIT Group i Esports World Cup, ali 2026. pokazuje koliko se taj utjecaj proširio. Savvy Games Group dogovorio je kupnju Moontona, studija iza Mobile Legends: Bang Banga, u poslu koji je prema objavljenim procjenama vrijedan više od šest milijardi dolara. Qiddiya je preko RTS-a u veljači preuzela potpuno vlasništvo nad EVO-om, jednim od najvažnijih brendova fighting game scene.
To više nije samo ulaganje u produkciju turnira. Kapital se proteže od izdavača i natjecateljskih ekosustava do organizatora, fizičkih lokacija i velikih međunarodnih događaja. Preseljenje EWC-a iz Rijada u Pariz dodatno je pokazalo koliko je projekt postao prenosiv. Francuski lokalni dužnosnici procijenili su saudijsku potrošnju na događaj na približno 250 milijuna eura.
Za ostatak industrije to znači dvije stvari. Prvo, teško je konkurirati programima koji mogu istodobno financirati turnir, timove, sadržaj i infrastrukturu. Drugo, sve više organizacija postaje poslovno ovisno o istom izvoru novca. Esport tako dobiva stabilnije financiranje, ali i sve izraženiju koncentraciju utjecaja.
Na Esport Adriji smo još 2024. pisali o prvom EWC-u i nagradnom fondu većem od 60 milijuna dolara. Dvije godine poslije važnije pitanje više nije koliki je fond jednog turnira, nego koliko dijelova globalnog esporta isti kapital može povezati.
2. Counter-Strike organizatori troše više kako bi zadržali najbolje ekipe
Counter-Strike 2 ostaje otvoreniji od većine velikih esportova, ali upravo ta otvorenost stvara skupu utrku između ESL-a, PGL-a i BLAST-a. Svi žele iste vrhunske ekipe, atraktivne termine i gradove spremne sudjelovati u troškovima organizacije.
PGL je za svoja natjecanja u 2027. i 2028. najavio najmanje 22 milijuna dolara za nagradne fondove i isplate ekipama. Istodobno je kalendar već postao toliko gust da su PGL Astana i IEM Atlanta u svibnju igrani istog vikenda. Timovi su morali birati, publika se podijelila, a organizatori su dobili izravan podsjetnik da broj mogućih velikih turnira nije neograničen.
Grad domaćin također je postao dio natjecanja. BLAST prikuplja ponude za događaje 2027. i 2028., PGL je proširio kalendar na Kazahstan i priprema Major u Singapuru, a rast The MongolZa otvorio je potpuno novu publiku u Mongoliji. Lokalni sponzori i javne potpore mogu odlučiti koji će grad dobiti turnir, ali i hoće li događaj biti financijski održiv.
Dok troškovi rastu, Valve i organizatori dodatno suzavaju dio sponzorskog tržišta povezan sa skin gamblingom i trgovanjem skinovima. Rezultat je neugodan spoj: vrhunske ekipe postaju skuplje, a dio prihoda na koji se scena godinama oslanjala postaje teže dostupan. U drugoj polovici godine zato neće biti važno samo tko ima najbolju produkciju. Važno će biti i tko može preživjeti pretrpan kalendar bez stalnog podizanja uloga.
3. Izdavači otvaraju vrata, ali ne ruše partnerske lige
Zatvorene i partnerske lige nisu nestale. Izdavači ipak sve češće pokušavaju vratiti sportski osjećaj napredovanja iz amaterske ili regionalne scene prema najvećim natjecanjima.
Riot je najavio da će VCT od 2027. wildcard ekipama kroz otvorene kvalifikacije nuditi redovite puteve prema Mastersu i Championsu. Partnerski timovi i dalje dobivaju zajamčene financijske potpore i udio u prihodu od prodaje timskih skinova u VALORANT-u, dok će timovi koji se kroz otvorene kvalifikacije plasiraju na Masters ili Champions također dobiti financijsku pomoć.
Overwatch je nakon gašenja franšizne lige otišao korak dalje. OWCS ima partnerski program, ali nema trajno zajamčena mjesta kakva je imao Overwatch League. Partneri dobivaju pogodnosti i izravne ulaske u rane faze, no u Sjevernoj Americi i Europi mogu završiti u relegacijskim mečevima protiv ekipa iz otvorene FACEIT lige.
League of Legends pokazao je zašto je taj pritisak uopće nastao. Los Ratones je u LEC Versusu privukao jednu od najvećih publika sezone i bio konkurentan partnerskim ekipama, ali rezultat nije mogao pretvoriti u trajni ulazak u ligu. Otvoreniji turnir može donijeti priču i gledatelje. Bez jasnog puta prema stalnom mjestu, sportska nagrada ipak ostaje ograničena.
Counter-Strike 2 pokazuje drugu stranu iste rasprave. Sustav je otvoreniji od VCT-a i LEC-a, ali plasman na najveći turnir više ne jamči prihod na koji su timovi navikli. Valve je za Cologne Major ukinuo kapsule sa stickerima i prešao na izravnu prodaju uz novu raspodjelu prihoda iz Major shopa i passa. Jedan tim koji je ispao u prvoj fazi prijavio je približno 60.000 dolara prihoda za organizaciju, dok su Contender kapsule na prethodnom Majoru donosile oko 600.000 dolara prije podjele s igračima. O promjeni i njezinu utjecaju na timove izvan samog vrha detaljnije smo pisali u tekstu o novom Major sticker sustavu.
Otvoreniji put prema vrhu zato ne rješava cijeli problem ako tim nakon plasmana ne može pokriti troškove koje je imao na putu do turnira.
4. Reprezentacije postaju zaseban poslovni i institucionalni sloj
Reprezentativni esport postoji desetljećima, ali uglavnom nije imao stabilnu strukturu timova i liga. Esports Nations Cup to pokušava promijeniti kroz službene nacionalne partnere, menadžere reprezentacija i razvojni fond od najmanje 20 milijuna dolara godišnje.
Model namjerno dopušta različita rješenja. Reprezentaciju može koordinirati esport savez, tradicionalno sportsko tijelo, javna institucija ili privatna organizacija. Upravo tu počinje najvažnija rasprava: tko ima legitimitet predstavljati cijelu nacionalnu scenu, birati igrače, pregovarati sa sponzorima i upravljati javnim novcem?
Njemačka je projekt Team Germany Esport povezala s olimpijskim sportskim savezom, ESBD-om, udrugom gaming industrije i esports player foundationom. Sjedinjene Države surađuju s korejskim KeSPA-om na selekciji, edukaciji trenera i organizaciji natjecanja. U Francuskoj su se, s druge strane, pojavili sporovi oko toga tko bi trebao voditi reprezentativni projekt.
Hrvatska već ima konkretan odgovor na pitanje tko vodi taj proces. Esports Nations Cup odabrao je Good Game Global kao službenog hrvatskog National Team Partnera, dok je Nikola Stolnik naveden kao National Team Manager. Partneri su izabrani nakon prijavnog procesa otvorenog u siječnju i evaluacije više od 630 prijava iz 152 zemlje i teritorija.
Prema službenom ENC modelu, nacionalni partner i menadžer odgovorni su za postavljanje strukture reprezentacije i izbor trenera, dok treneri zatim biraju igrače. Zato nije sasvim precizno napisati da Good Game Global izravno bira svaki hrvatski roster. Njegova je uloga organizirati proces, imenovati odgovorne trenere i osigurati podršku reprezentacijama na putu prema kvalifikacijama i završnici.
Time rasprava o legitimitetu i transparentnosti prestaje biti samo međunarodna tema. U Hrvatskoj će se kvaliteta modela vidjeti kroz kriterije izbora trenera, način sastavljanja timova i javno objašnjavanje odluka.
Za Adria regiju taj je proces možda važniji od još jednog velikog međunarodnog eventa. Zemlje s manjim tržištem teško mogu pratiti troškove globalnih timova, ali reprezentativni model otvara drugačiji put do sponzora, saveza i javnih institucija. Istodobno zahtijeva transparentan odabir, jasne uloge i odgovornost koja u mnogim lokalnim scenama još nije uređena.
Prvih šest mjeseci 2026. zato nije izbrisalo stare probleme esport poslovanja. Umjesto toga premjestilo ih je na višu razinu. Više novca dolazi iz manjeg broja centara, organizatori turnira ulažu agresivnije, izdavači oprezno vraćaju otvorene kvalifikacije, a nacionalne strukture traže svoje mjesto između države, saveza i privatnog tržišta. U drugoj polovici godine zato vrijedi pratiti tko financira te veze i pod kojim uvjetima.
Naslovna fotografija: Esports World Cup Foundation.
