Cologne Major imao je sve što Counter-Strike turnir može poželjeti: punu arenu, rekordnu gledanost i pobjedu Falconsa na najvećoj pozornici. Iza scene je, međutim, ostao puno neugodniji račun. Organizacije koje su se mjesecima borile za Major sada tvrde da im je novi sustav prodaje stickera donio tek djelić zarade na koju su navikle.
Problem je detaljno istražio Luis Mira za HLTV. Nekoliko dana poslije na njega je upozorio i konzultant Michael Decker, koji je na LinkedInu sažeo paradoks turnira: Counter-Strike je popularniji nego ikad, ali dio timova više ne zna može li financijski opravdati lov na Major.
Valve je ukinuo kapsule i prešao na izravnu prodaju
Do Colognea su se Major stickeri uglavnom prodavali kroz kapsule. Kupac nije birao točno koji će sticker dobiti, nego je plaćao otvaranje kapsule i nadao se traženom predmetu. Sustav je bio blizak loot box mehanici, ali je stvarao velik volumen prodaje od kojeg su organizacije i igrači dobivali dio prihoda.
Valve je u službenoj objavi za Cologne predstavio drukčiji model. Igrači su kupovali tokene i njima izravno preuzimali željene stickere, dok se cijena mijenjala ovisno o potražnji. Najpopularniji predmeti brzo su postali skupi, a nestao je i razlog zbog kojeg su ljudi prije otvarali više kapsula u potrazi za rijetkim stickerom.

Valve je pritom objavio i formulu za raspodjelu polovice prihoda iz Major shopa i passa. Pet posto pripada organizatoru turnira, a preostalih 45 posto dijeli se između 32 ekipe prema njihovom mjestu na Valveovoj regionalnoj ljestvici i rezultatu na Majoru. Za poziciju svakog tima polovica pripada organizaciji, a druga polovica ravnomjerno se dijeli između pet igrača.
Od približno 600.000 dolara do 60.000 za organizaciju
Brojke koje su organizacije anonimno podijelile s HLTV-om pokazuju koliki je pad. Jedna ekipa koja je ispala u prvoj fazi Cologne Majora do trenutka objave izvještaja zaradila je približno 60.000 dolara za organizaciju. Ako se uračuna jednak iznos koji je kroz novi sustav otišao igračima, riječ je o ukupno oko 120.000 dolara.
Na prethodnom Majoru u Budimpešti Contender kapsule donosile su oko 600.000 dolara prije podjele s igračima. Druga organizacija, koja je u Cologneu stigla do druge faze, prijavila je nešto više od 120.000 dolara prihoda za svoj dio.
Razlika se ne svodi samo na manju premiju. Mnoge organizacije godinama su gradile budžete pod pretpostavkom da kvalifikacija na Major može pokriti prethodne gubitke, ulaganje u transfere, plaće, trening i putovanja. Jedna ekipa iz prve faze nazvala je novi rezultat katastrofom za Counter-Strike scenu.
SINNERS je do Colognea potrošio između 25.000 i 35.000 dolara samo na letove i hotele tijekom prva tri mjeseca 2026. Češka organizacija putovala je na LAN turnire kako bi skupila dovoljno bodova i izborila Major. Računica je bila jasna: ako se plasiraju, stickeri bi trebali pokriti velik dio uloženog novca. To se nije dogodilo.
Novi omjer otvorio je i problem s ugovorima
Automatska podjela pola-pola između organizacije i igrača zvuči jednostavno, ali postojeći ugovori pisani su za stari sustav. U nekima je igrač već imao ugovoren postotak prihoda od stickera. Sada se pojavljuje pitanje treba li se taj postotak računati povrh novca koji je Valve već izravno dodijelio igraču.
Graham “messioso” Pitt iz 100 Thievesa upozorio je da bi neke organizacije mogle tražiti povrat dijela novca koji je Valve isplatio igračima. U drugim slučajevima igrači bi mogli tražiti ugovoreni dio organizacijskog prihoda povrh isplate koju su već dobili. Agencije zato u novim ugovorima pokušavaju unaprijed pokriti oba scenarija: ostanak aktualnog sustava i mogući povratak modelu sličnom starom.
Takva neizvjesnost već utječe na tržište. Organizacije manje riskiraju s odštetama i skupim rosterima, a ljudi s kojima je HLTV razgovarao očekuju i postupnu korekciju igračkih plaća. Najveći klubovi imaju sponzore, sadržaj, merchandise i druge prihode. Za ekipe iz drugog i trećeg ranga Major je često bio jedina realna prilika za veću jednokratnu zaradu.
Tier-2 organizacije gube glavni razlog za ulaganje
Tu promjena postaje važna i za našu regiju. Lokalne i regionalne organizacije rijetko imaju dovoljno velike komercijalne prihode da godinama financiraju međunarodni roster bez jasnog puta prema povratu ulaganja. Otvoreni Valveov ekosustav potiče ih da putuju, igraju kvalifikacijske turnire i skupljaju bodove. Ako Major više ne donosi financijski skok, dio njih neće imati razlog nastaviti istim tempom.
Gaimin Gladiators je 22. lipnja ugasio Counter-Strike diviziju i među razlozima naveo promjene u Major ekosustavu i strukturi prihoda. HLTV-ovi sugovornici strahuju da bi druge organizacije slične veličine mogle slijediti isti put.
Ni prodaja u tjednima nakon turnira nije donijela očekivani oporavak. Mjesec dana nakon finala još nije bilo tradicionalnog popusta koji je ranije pokretao dodatnu kupnju. Jedna ekipa iz prve faze rekla je HLTV-u da je tada od stickera zarađivala oko 100 dolara dnevno.
Povratak kapsula nije jednostavno rješenje
Valve je promjenu obrazložio željom da kupci mogu izravno odabrati sticker te činjenicom da igrači u pojedinim regijama ne mogu kupovati kapsule. Kompanija je istodobno pod pravnim i regulatornim pritiskom zbog loot box mehanika, pa potpuni povratak starom modelu nije izvjestan.
Sljedeća velika provjera bit će Singapore Major. Organizacije se nadaju novoj prilagodbi, ali problem nije samo u jednoj Valveovoj odluci. Ako poslovni model ovisi o dva turnira godišnje, kvalifikaciji koja nikad nije zajamčena i prodaji digitalnih predmeta čija se pravila mogu promijeniti preko noći, onda taj model nije stabilan.
Cologne je pokazao da puna arena i rekordna gledanost ne znače automatski zdrav ekosustav. Najveći timovi preživjet će slabiji sticker ciklus. Pitanje je koliko će manjih organizacija dočekati sljedeći Major i koliko će ih još biti spremno financirati igrače koji pokušavaju doći do njega.







